Pažnja

Pažnja

Pre stotinjak godina filozof Vilijem Džejms objavio je knjigu „Razgovori s nastavnicima“ gde govori eksplicitno o značaju „voljnog održavanja pažnje“ – ovo je za njega jedna od glavnih tema, jer pažnja igra značajnu ulogu u obrazovanju, moralu, ogromnom nizu drugih, veoma značajnih životnih aspekata. Obrazovni sistem koji bi, prema njegovim rečima, mogao da pomogne učenicima da razviju sposobnost da svojevoljno održe pažnju, bio bi najbolji obrazovni sistem. Poslednjih godina u svetu postoje programi koji podučavaju ovoj veštini, ali i kod nas postoje specijalizovani treninzi kojima se pomeraju granice koncentracije i volje. Ovo je važno jer pažnja upravlja našim emocijama; moguće je naučiti i odrasle i decu praktičnim manevrima kako da im to bude od koristi u svakodnevnom životu. Izvršna pažnja prerasta u snagu volje i samodisciplinu koje su od ogromnog značaja za uspešno suočavanje sa životnim izazovima.

Ovo znači dovođenje u balans fokusa na zadatak i na međuljudske odnose, a primenjivo je na sve vrste rukovođenja i podučavanja – bilo od strane učitelja, menadžera ili roditelja.

Danas sposobnost pažnje i mogućnosti njenog unapređenja proučavaju i u različitim  naučnim disciplinama. Posebno je primećeno da doba digitalnih tehnologija ostavlja posledice na sposobnosti koncentracije, pamćenja i učenja.

Danijel Goleman, autor mnogih knjiga i najnovije, pod nazivom „Fokusiranost“ ukazuje na činjenicu da današnja deca odrastaju u novoj stvarnosti u kojoj se više prilagođavaju mašinama  a manje ljudima.

Pošto mentalne, emocionalne i socijalne strukture dečjeg mozga uče iz kontakata koje dete ostvaruje tokom dana, mnogo provedenog vremena za ekranom rezultira drugačije formiranim strukturama u mozgu. Ništa nije drugačije ni s odraslima, jer se i njihove kognitivne navike menjaju, pod uticajem raznih „gedžeta“.

Gordana Medić Simić, član projektnog tima, “SPONE sistem stimulacije”